Senzorna igra — zašto se mora zamazati

Dijete koje gnjavi plastelin, gazi po blatu, sipa vodu iz posude u posudu, i stavlja SVE u usta — nije nestašno. Ono kalibrira svoj senzorni sustav.

Što je senzorna integracija

Mozak prima informacije iz 8 osjetilnih sustava (ne 5 — dodaj vestibularni, proprioceptivni i interoceptivni). Senzorna integracija je proces ORGANIZIRANJA tih informacija u smislenu sliku svijeta. Dijete koje se ljulja — kalibrira vestibularni sustav. Dijete koje gnječi pijesak — kalibrira taktilni. Dijete koje skače — proprioceptivni (osjećaj položaja tijela u prostoru).

Senzorna igra po dobi

0–6 mj: teksture (mekano, hrapavo, glatko), zvukovi, vizualni kontrasti, skin-to-skin. 6–12 mj: sipanje, presipavanje, gnječenje, stavljanje u usta (normalno i KORISNO — usta su najosjetljiviji organ za istraživanje). 1–3 god: voda, pijesak, plastelin, boje za prste, hodanje bos po raznim površinama, ljuljačka, tobogan. 3–6 god: glina, slime, kuhanje, vrtlarenje, rezanje škarama, građenje.

Zašto je "nered" važan

Terapeuti za hranjenje primjećuju da djeca koja se igraju s "messy" materijalima (tekućine, paste, pijesak) lakše prihvaćaju nove teksture — uključujući HRANU: veselje u taktilnoj igri povezano je s manje odbojnosti prema hrani. Da — senzorna igra može pomoći izbirljivom jedaču.

Čista igra ima svoju vrijednost. Ali sterilno okruženje gdje se dijete ne smije zaprljati — uskraćuje mozgu KRITIČNE inpute.

Senzorna preosjetljivost ili nedovoljna osjetljivost

Neka djeca su PREOSJETLJIVA: ne podnose određene teksture, glasne zvukove, etikete na odjeći, određene okuse. Neka su NEDOVOLJNO OSJETLJIVA: traže intenzivne senzorne inpute, stalno se vrte, udaraju u stvari, vole pritisak.

Kad je to "samo temperament" a kad senzorni poremećaj procesiranja (SPD)? Ako značajno utječe na svakodnevni život (ne može jesti, ne može se obući, ne može biti u vrtiću) — radni terapeut (ergoterapeut) specijaliziran za senzornu integraciju. Rana intervencija pomaže enormno.